Anatomija jedne duše
37.2 trilijuna stanica
(među njima 200 različitih tipova)
100 bilijuna kožnih
127 milijuna mrežničnih
129 milijuna štapićastih
6 milijuna stožastih
Ponekad imamo dušu
Nitko je nema zauvijek
Za sebe
100 bilijuna neurona u mozgu
(koji probuđeni dnevno proizvedu dovoljno struje da se upali žarulja)
Oko 60.000 smisleno posloženih misli na dan
1 milijun bilijuna bitova pohranjenih informacija
Postoje prostori susreta, spojeni ili samo zalijepljeni skupa krpicama,
tepisima umjesto stijenki, prahom u zglobovima umjesto hrskavice
i vjetrom ispod vrata.
Ne miči se.
60 milijuna senzornih receptora
1000 onih koji omogućuju njuh
(pritom nos razaznaje 50000 različitih mirisa)
96 milijuna onih koji omogućuju vid
(pri tom oko ima rezoluciju 576 megapiksela)
S točke gledišta vječnosti nije važno, je li u tom
svijetu, jedan s drugim s tim istim tijelom (ili kojim drugim), trenutno
je stajalište: izabrati prazninu. I čekati.
SRCE
115200 srčanih otkucaja na dan
Tijekom životne dobi proteći će
1,5 milijuna barela krvi
Zbog vlastitog električnog
impulsa kucat će i izvan naših tijela
Jednom će se uskladiti vrijeme, možda,
u strahu ili nemiru djetinjstva,
nakon iznenađenja starosti.
6 litara krvi
(U njoj je dovoljno željeza, da se izradi čavao duljine 7,6 centimetara)
42 bilijuna krvnih žila
30 trilijuna crvenih krvnih zrnaca
U tom su tijelu osjećaji, koji ne žale za prošlošću.
Jedan organizam apsorbira drugoga.
Kroz rastrganu, razrezanu, izgrebanu kožu, koja omogućuje cikličke
nove i nove ubode.
206 kosti
(300 kad se rodimo)
640 mišića
360 zglobova
Makro svijet odgovara mikro svijetu
Negdje daleko od drugih mjesta
Nabor, gdje je nekad bila ravnina.
Okretanje sebi s ciljem vlastitoga spasenja
Stvaranja tijela iz riječi.
Iz ničega:
23,040 izdisaja dnevno
(i jednak broj udisaja)
100 izgubljenih vlasi kose dnevno
800 ml prolivenog znoja dnevno
Na tisuće riječi: ovijanje tijela riječima, bičevanje tijela,
konture neumjesnosti. Prostor.
Neusklađenost… i rast bučnih slika. Poništiti.
Daj ruku.
Od tisuću razgovora,
Ako je tako, bolja je tišina.
(Svaki dan srce proizvede dovoljno energije za 32 kilometra vožnje šlepera)
(Tijekom prosječne životne dobi napunimo dva bazena sline – 23,000 litara)
(Naš odmotani DNA sa svim stanicama jednak je udaljenosti od Zemlje do Plutona i nazad)
(Naši prsti u stanju su osjetiti stvari manje od 13 nanometara)
(Naše usne su 100 puta osjetljivije od jagodica na prstima)
Trebamo
Očito ipak
Ipak očito
Treba i nas
Iz nekog razloga
(U našem mozgu svake sekunde odvije se 100,000 kemijskih reakcija)
(Naše kosti su 5 puta jače od čelika)
(U prosjeku dnevno izgovorimo oko 4800 riječi)
(U prosjeku u životu 2 tjedna odvojimo na ljubljenje)
(Živčani impulsi kroz naše tijelo putuju brzinom oko 90 m/s)
Trče između svjetala
i bježimo kroz vrata.
U hrpi suhih listova pokrivamo se s granama
i (ne)mirno čekamo
do dođe vrijeme.
(Naša prosječna životna dob je 2,475,576,000 sekundi. U tom periodu izgovorimo prosječno oko 123.205.750 riječi, ljubimo se 4.239 puta, a samo nešto više od 70,000 stanica u vašem tijelu umre prilikom čitanja posljednjeg stiha.)
Sa slovenskog preveo Ivan Sršen
I.
dan je tih krhak poput ljuske jajeta
i vani drveća krhka
kada se svjetlost lomi
polako iza
simetričnih uglova
ruba svijeta
lišće pada i krošnje
spuštaju svoje prste
do tla sve je bijelo
od rose
i jutro
se nastavlja
čitavi dan
i traje
sve do ponoći
i sve do
zadnjega drveta
krova i svjetla na prozorima
netko (tamo) promatra mećavu
i let sitnih pahuljica koje svoje
oštrice poklanjaju vjetru
netko (od-tamo) promatra kako voda
kiše tuguje kao udovica za snijegom
i broji zvijezde u šumi večeri
i njegove misli i sekunde
su bijele od trenutaka
krhkih trenutaka
kada netko diše za njega
II.
snijeg se topi u rukama
pretvara se u kapi i bježi kroz
prazne prostore prstiju
7 milijardi ne 8 milijardi ljudi na svijetu
bježi kroz moje ruke
snijeg se topi sve oko mene
oštrice kristala
postaju more koje polako prelazi
u kanalizaciju kao malo dijete
koje izgubi svoje roditelje na svijetu i
ne zna kamo – u odvode u podzemlje
stišćem prste zajedno voda teče
i teče
teče
mimo
reče
teče
Sa slovenskog prevela Paula Ćaćić
Uništenje Palmire
preko zaleđenog neba
preko plavih krila
preko mjesečeve lokve
huk mora
nadglasa žalobne oči
nikad više zvijezde
izgrađeni od kapljica sline
tkaju slano mrtvačko ruho
poniženog mora
tragovi ranjenih
sutra samo trupla
ljudski dlanovi
jedna ruka iz budućnosti
jedna ruka iz čežnje za domom
zamijenjeni za morske stijene
neblagoslovljena
voda otvara svoja vrata
kao malo tiho groblje
mrtvi postaju školjke
more liže valove
i rađa nezasitan grob
zemlja na drugoj strani svijeta
iz sjena iz bijelog zraka
valovi lijepe riječi
arbeit macht frei
mrtve hvali
u dubine
Sa slovenskog preveo Ivan Sršen
Aljaž Koprivnikar
