IGOR BANJAC: Kratka pripovijest o napuštanju

Majku je njezin otac napustio kada je imala četiri godine i otišao živjeti u Graz. Tamo se oženio, dobio dvije kćerke, započeo neki drugi život. Što je trebao zaboraviti? Nejaku djevojčicu ostavljenu u gnjilom siromaštvu. Svoju ženu s kojom je proveo teške godine rata i vjerovatno nikada volio, čim ju tako napušta. Tmurnu, maglom obavijenu bosansku varoš. Možda je morao spašavati sopstvenu glavu pred nadolazećim golobradim napaljenim pobjednicima? Priča o tome može biti čisto naklapanje; niti ja znam povijest, niti postoji neko ko je zna – sve kosti već odavno ušuškane u zemlji. Događaj koji pominjem se odvijao pred kraj Drugog svjetskog rata i to je dovoljno za reći. Koliko god dječak ili mladić želio saznati, majka mi nikada nije pričala o tome. Čak pouzdano ne znam ni kako se djed zove (on se mrtav još uvijek nekako zove, zar ne?). Napomenula je da će neka sjećanja podijeliti sa mnom kada budem odrastao i zreo. U međuvremenu je umrla. Jedina živa priča, koju pamtim od roditelja, je da je djed došao vidjeti me u Sarajevu kada sam imao dvije, tri godine i da je donio hrpu igračaka i prnja. Ja se toga, naravno, ne sjećam. Nedugo poslije i on je umro. Nastavi čitati IGOR BANJAC: Kratka pripovijest o napuštanju

Share

Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević, ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti 20. stoljeća. Rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Svoje školovanje započinje u Imotskom, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Potom, 1902. odlazi u Split gdje polazi klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskom sjemeništu. Nakon mature, upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Parizu boravi od 1913. – 1919. godine kada se vraća, najprije u Beograd, pa Sarajevo i na koncu Zagreb. U početcima svog rada bio je iznimno vjeran Matošu, da bi se kasnije upoznao sa stvaralaštvom Baudelairea. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra (1920.) i Kolajna (1926.), dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Zbirka Auto na korzu izašla je 1932. godine u Nikšiću, da bi ostale zbirke objavio u Zagrebu. Moramo naglasiti da se od 1945. – 1950. nije pojavila ni jedna Ujevićeva knjiga, jer ga je Sud časti 1945. kaznio zabranom javnog djelovanja zbog suradnje s okupatorom. Ipak, Ujevićeve pjesme “kolale” su među studentima i tada se stvarao mit o pjesniku boemu, njegove pjesme učile su se napamet i recitirale kao vrhunska pjesnička baština. Posljednju zbirku Žedan kamen na studencu objavljuje Društvo književnika 1954. godine s pogovorom Stanislava Šimića. Nastavi čitati Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Share

EL EMPLOE / POSAO

‘El Emploe’ / ‘Posao’ je argentinski animirani film koji je bio na 170 međunarodnih festivala i dobio preko 100 nagrada. Film je snimljen 2008. godine, a njegov idejni tvorac je Santiago Grasso koji je zajedno sa Patriciom Plaza radio animaciju. Film na mračan način pokazuje kako su ljudi samo objekti kojima se opet koriste drugi ljudi, i kako kapitalizam ubija ljudskost u čovjeku i njegovom odnosu prema drugima, ali i poštovanje prema sebi samima. Nastavi čitati EL EMPLOE / POSAO

Share