Ivan Ramadan: Tolerancija

„Tolerancija“ je prvi 3D animirani film rađen u Bosni i Hercegovine (2008). Nominiran je za Best European kratki film Evropske filmske akademije, nagrađen s još 8 nagrada, uključujući “Srce Sarajeva” za najbolji kratki film na Sarajevo Film Festival 2008. godine. Režiju, animaciju i zvuk potpisuje Ivan Ramadan koji je sa ovim filmom zakoračio u svijet animiranog filma.

“Toleranciji” je film koji govori o netoleranciji, glavni likovi su dva primitivna muškarca iz ledenog doba koji se međusobno poubijaju zbog različitih vjerskih uvjerenja. Priča o Bosancu koji se na kraju ledenog doba budi iz dubokog sna i odlučuje da započne akciju koja bi dovela do poboljšanja njegovih životnih uslova. Autor filmom kritikuje društvena dešavanja u Bosni i Hercegovini, ali je poruka univerzalna i može se primijeniti i na čitav svijet. Nastavi čitati Ivan Ramadan: Tolerancija

Share

A.B.B.: Daorson

Prolazni svijet

Igra živaca na šahovskoj ploči
nepotrebna napetost
u djeliću beskraja.
Upućene misli prepoznaju oči
početnička sreća
promijenit će tok.
Marionete,crne bijelim prijete
i obratno,suviše je odvratno.
Simulirati prestiž drvetom i bojom,
gospodariti mrtvom prirodom,
naslađivati se prizorom.
Bez ikakvih sumnji i dilema,
osvajati kraljevstvo
kojeg nema. Nastavi čitati A.B.B.: Daorson

Share

Faruk Šehić: Svijet je življi nego što je ikad bio

BH pisac kojega nazivaju  predvodnikom „pregažene generacije“, koji je do sada objavio zbirke pjesma: Pjesme u nastajanju, Hit depo, Transsarajevo, Moje rijeke, kratke priče Pod pritiskom i roman Knjiga o Uni za koju je nagrađen nagradom Meša Selimović i nagradom Evropske unije za literature. Kada bi pitanje glasilo: „O kome se ovdje radi?“, sumnjam da bi bilo onih koji ne bi znali odgovor. Naravno, riječ je o Faruku Šehiću. Pisac kojega je obilježila lijepota smaragdne Une, kao i sva strava i užasi rata, odavno se nalazi u književnoj orbiti koju je astronaut sondirao da bi razgovarali o pjesmam, prozi, kulturi i neizostavno o muzici. Nastavi čitati Faruk Šehić: Svijet je življi nego što je ikad bio

Share

Luka Čuljak: Lutalica i lopov na putu za Mexico

Meša Begić rođen je 1977. godine u Čapljini, a uz Čapljinu najčešće ga se povezuje sa Mostarom, Sarajevom, Splitom, Bresciom i Barcelonom. Mešu, ustvari, ne treba odvajati od bilo kojega grada i bilo kakvog puta jer je satkan od toga i šavove mu možete primijetit svuda po tijelu. U svoju obranu rekao bih da ovaj prikaz za mene nije jednostavan zadatak i dugo sam ga odgađao, ali ga radim sa zadovoljstvom jer osjećaje koje sam imao poslije prvog čitanja Mesara i osjećaje koje imam danas uvelike su se promijenili, kako zbog činjenice da su od prvog čitanja prošle dvije godine i u te dvije godine Mesara sam nosio u džepu na svako putovanje koje je trajalo više od sat vremena, ali ujedno i zbog činjenice da sam mnoge stvari naučio baš uz njega. Zbog toga prikaz neću pokušavati napisati objektivno, što je ujedno i besmisleno, naprotiv, možda ću najviše reći o sebi, a to ću svakako pokušati izbjeći, ali sigurno neće biti samo prikaz knjige Savršen metak u stomak, što bi trebao biti moj osnovni zadatak, jer je Mehmed pored Metka izdao tri zajedničke i dvije samostalne zbirke poezije, uredio deset brojeva književnog časopisa Kolaps, nikada ništa nije svirao iako bi rado imao bend, a ranije je sudjelovao u nečemu sličnom gdje mu je poezija uglazbljena od strane francuskog jazz sastava – „Kerkennah“. Nastavi čitati Luka Čuljak: Lutalica i lopov na putu za Mexico

Share

Dijala Hasanbegović: Umjesto Isprike

Umjesto svake isprike (Molba, aplikacija, ili molim preskrolajte)

Poštovani,
Pišem mračnu poeziju da bih se mogla smijati u životu
kad ne pišem.
Iz moga radnog iskustva možete zaključiti da činim razliku
i podižem svijest
o razlici
jačam kapacitete razlike između prebivanja na mračnim mjestima
i traženja tračaka svjetla
u mraku.
Moje je iskustvo relevantno za ograničeni broj individua
ali je zato njegov plod u svačijoj utrobi čedo
koje se rijetko porađa.
Petnaest godina sam kopala po sebi i po drugima
(znam koristiti svaki tool odavde do neba
ja sam iskusna u obradi svega što obrađivati treba)
Neki ljudi rastu u lijehama neki rastu pod zemljom
neki rastu kao drveće i granje im obrasta oblake
i svi se različito hrane
svjetlošću
čija fina prosijavanja ne vidimo čije vrhunce i čije trnce
propustimo ako nismo dovoljno dugo proveli dišući mrak:
ako nismo hvatali zrak kako znamo da prvi dah boli
da se bez njega ne živi
da se bez njega ne smije
da se bez njega ne voli? Nastavi čitati Dijala Hasanbegović: Umjesto Isprike

Share