DAMIR ŠODAN: NAJBOLJI JE GERILSKI PRISTUP

Damir Šodan je pjesnik, prevodilac, dramski pisac, urednik, diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je zbirke poezije Glasovne promjene (1996), Srednji svijet (2001), Pisma divljem Skitu (2009), Café Apollinaire (2013) i Unutarnji neprijatelj (u štampi), knjige dramskih tekstova Zaštićena zona (2002) i Noć dugih svjetala (2009), te Drugom stranom, antologiju suvremene hrvatske “stvarnosne” poezije (2010). Za dramu Zaštićena zona nagrađen je prvom nagradom za ex-Yu dramatičare u Beču (2000), a za burlesku Chic lit trećom nagradom na natječaju Marin Držić (2012). U prevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen i Frank O'Hara). Član je redakcija časopisa Poezija i Quorum u Zagrebu, a poezija mu je prevedena na dvadesetak jezika. Među ostalima uvršten je u američku antologiju New European Poets (Graywolf Press), francusku Les Poètes de la Méditerranée (Gallimard) i britanske World Record i A Hundred Years’ War (Bloodaxe). Član je Hrvatskog društva pisaca i hrvatskog PEN-a. Nastavi čitati DAMIR ŠODAN: NAJBOLJI JE GERILSKI PRISTUP

Share

IGOR BANJAC: Kratka pripovijest o napuštanju

Majku je njezin otac napustio kada je imala četiri godine i otišao živjeti u Graz. Tamo se oženio, dobio dvije kćerke, započeo neki drugi život. Što je trebao zaboraviti? Nejaku djevojčicu ostavljenu u gnjilom siromaštvu. Svoju ženu s kojom je proveo teške godine rata i vjerovatno nikada volio, čim ju tako napušta. Tmurnu, maglom obavijenu bosansku varoš. Možda je morao spašavati sopstvenu glavu pred nadolazećim golobradim napaljenim pobjednicima? Priča o tome može biti čisto naklapanje; niti ja znam povijest, niti postoji neko ko je zna – sve kosti već odavno ušuškane u zemlji. Događaj koji pominjem se odvijao pred kraj Drugog svjetskog rata i to je dovoljno za reći. Koliko god dječak ili mladić želio saznati, majka mi nikada nije pričala o tome. Čak pouzdano ne znam ni kako se djed zove (on se mrtav još uvijek nekako zove, zar ne?). Napomenula je da će neka sjećanja podijeliti sa mnom kada budem odrastao i zreo. U međuvremenu je umrla. Jedina živa priča, koju pamtim od roditelja, je da je djed došao vidjeti me u Sarajevu kada sam imao dvije, tri godine i da je donio hrpu igračaka i prnja. Ja se toga, naravno, ne sjećam. Nedugo poslije i on je umro. Nastavi čitati IGOR BANJAC: Kratka pripovijest o napuštanju

Share

Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Augustin Josip Ujević u književnosti je imao usvojeno ime Tin Ujević, ili samo Tin. Riječ je o pjesniku i boemu, kako je rekao akademik Ante Stamać nesumnjivo, najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti 20. stoljeća. Rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu. Svoje školovanje započinje u Imotskom, nakon čega seli u Makarsku, gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Potom, 1902. odlazi u Split gdje polazi klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskom sjemeništu. Nakon mature, upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Parizu boravi od 1913. – 1919. godine kada se vraća, najprije u Beograd, pa Sarajevo i na koncu Zagreb. U početcima svog rada bio je iznimno vjeran Matošu, da bi se kasnije upoznao sa stvaralaštvom Baudelairea. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra (1920.) i Kolajna (1926.), dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Zbirka Auto na korzu izašla je 1932. godine u Nikšiću, da bi ostale zbirke objavio u Zagrebu. Moramo naglasiti da se od 1945. – 1950. nije pojavila ni jedna Ujevićeva knjiga, jer ga je Sud časti 1945. kaznio zabranom javnog djelovanja zbog suradnje s okupatorom. Ipak, Ujevićeve pjesme “kolale” su među studentima i tada se stvarao mit o pjesniku boemu, njegove pjesme učile su se napamet i recitirale kao vrhunska pjesnička baština. Posljednju zbirku Žedan kamen na studencu objavljuje Društvo književnika 1954. godine s pogovorom Stanislava Šimića. Nastavi čitati Ivana Sabljak: Slovo o Tinu

Share