Arhive kategorije: MUZIKA

BASHESKIA & EDWARD EQ: SAVRŠEN METAK SARAJEVSKOG DVOJCA

Šta spaja Nedima Zlatara, Leonarda Šarića i Mehmeda Begića? Naoko ništa. Nedim je poznatiji kao Basheskia, multi-instrumentalista, koji između ostalog, svira i u Sikteru i Dvadesetorici, ali je i producent mnogim bendovima. Leo Šarić je operni pjevač koji u kombinaciji sa Nedimom stvara muziku pod imenom Edward EQ. I to je djelomično to, Basheshija & Edward EQ! Begić je pjesnik koji je objavio nekoliko zajedničkih i pet samostalnih zbirki poezije, među kojima i meni najdražu, ‘Savršen metak u stomak’.
Ovaj trio je ispočetka povezala naklonost koju Basheskia ima prema Mešinoj poeziji. Dodajmo očiglednu ljubav sve trojice prema muzici i dobivamo savršeni metak, a ‘Savršen metak’ je spoken word album koji su Basheskia & Edward EQ napravili na poeziju spomenutog pjesnika. Nedim je jednom izjavio: „Ako poludim od nečega, biće to od pjesama Mehmeda Begića“. Rekao je to u sred procesa o kojem ću sada pokušati da pričam. Nastavi čitati BASHESKIA & EDWARD EQ: SAVRŠEN METAK SARAJEVSKOG DVOJCA

Share

Dino Šaran: Angažman je prirodna potreba

Kako legenda kaže ‘Letu štuke’ su sredinom osamdesetih bili sarajevski demo band koji se nakon dva desetljeća ponovno reaktivira uz pomoć frontmena Dine Šarana i vrsnog bubnjara i producenta Đanija Pervana. 2005. godine objavljuju album po nazivu benda ‘Letu štuke’, da bi 2008. godine objavili album ‘Proteini i ugljikohidrati’, a 2011. godine je objavljen album ‘Brojevi računa’. Dino piše pjesme i za druge autore, radio je i na muzici za film Namika Kabila ‘Minute’, i jedan je najdarovitijih autora u regionu. Astronaut je susret sa Dinom iskoristio za kratki razgovor. Nastavi čitati Dino Šaran: Angažman je prirodna potreba

Share

Dječak iz Vode: Društvo je postalo pasivni posmatrač

Putujući svemirskim prostranstvima naišli smo na malu ali odabranu flotu sa kojom uplovišmo u svemirsku bazu i razgovarašmo. Kapetan broda poznat kao Dječak iz Vode sa nama je pričao o svom muzičkom stvaralaštvu. Dječak iz Vode je jedan od najplodnijih autora na regionalnoj muzičkoj sceni, a vjerovatno većina Vas nije ni čula za njega. O njemu kruži priča kako ima 6 albuma i to : „Srce, muda i pez bombone“, na kojemu je 98 pjesama, „Pamučni svijet“ sa 70 pjesama. 2013. godine izdaje dva albuma „Ko ne misli nek se dobro zamisli“ sa 37 pjesama i Đe se nalaziš? sa 36 pjesme. Usljedila je duga pauza za Dječaka iz Vode od čak godinu dana dok ove godine nije izbacio dva albuma i to „Sretan rad“ (podjeljen na 5 djelova A, B, C, D i Sretan rad Uprava) sa ukupno 100 pjesama i „ Nije moje da mislim“ najkraći album do sada sa 21 pjesmom. Kada sumiramo sve dođemo do brojke od 362 pjesme.
Ako do sada niste slušali Dječaka iz Vode vrijeme je da počnete, a za početak upoznajte se sa njim. Nastavi čitati Dječak iz Vode: Društvo je postalo pasivni posmatrač

Share

MAD SEASON: Long gone day

30. januaru 2015. godine, dvadeset godina od objavljivanja albuma ‘Above’, preživjeli članovi Mad Season, Mike McCready i Barrett Martin, održali su koncert u Seattleu, uz pratnju Chrisa Cornella (Soundgarden), te članova Pearl Jam Matta Camerona, Stone Gossarda, Jeffa Amenta (Pearl Jam) i Duff McKagana (Guns N'Roses), a sve uz pratnju simfonijskog orkestar iz Seattlea. Snimak koncerta je objavljen krajem avgusta pod nazivom Mad Season And Seattle Symphony – Sonic Evolution.  Koncert  je svojevrsna oda za pokojne Layne Staleya i Johna Baker Saundersa koji su svirali na orginalnom albumu davne 1995. Album ‘Above’ je tada, nakon burne godine na grunge sceni i smrti Kurta Cobaina, označavao određenu prekretnicu među ljudima koji su tu scenu činili, a album je preispitivao dotadašnji način života nekih od njih. Nastavi čitati MAD SEASON: Long gone day

Share

[machina]: Prva i posljednja linija fronta slobode

Tuzla je grad koji je podario mnoge dobre muzičare, dvojica koji su mi do sada bili nepoznanica su Tony Mahagony i Edward Vulgarius. Do 1994. ova dvojica muzičara su djelovala u različitim bandovima, Mahagony je prvobitno bio dio Parricide/Perryside, a Vulgarius Remembrance-a. Sudbina ih je krajem 1994. godine odvela u Leipzig. Od 1996. godine djeluju kao dvojac pod nazivom Skandal i izdaju četiri kasete, ali za našu priču ključna je  2004. godina, kad nastaje eksperimentalni projekat Machine. Njihov prvi album ‘Sad ili Nikad’ govori o čovjeku, kako sami kažu „Čovjek, individua koja se kroz Diktaturu Kolektiva sve više odvaja od svega što je čini individuom.Od svog postanka čovjek apsorbira dez/informacije: Neke od njih filtrira kao činjenice , bez dokaza za „istinitosti“ istih. Znači, sve što čovjek drži za „istinu“ je moguća dogma, koja postaje „istina“ ako je prihvati većina. Čovjek ili individua je ništa drugo nego splet neprovjerenih informacija, koje kroz kvantitet recipienata, a ne kroz kvalitet informacije, postaje „istina“. Ali za razliku od diletantnog revolucionarizma kolektiva album ‘Sad ili Nikad’ ne daje Instant – Odgovore za razvoj individue niti je priručnik za menagment svijesti.“ Nastavi čitati [machina]: Prva i posljednja linija fronta slobode

Share