Želimir Periš rođen je u Zadru 1975. godine gdje živi i radi. Diplomirani je inženjer računarstva. Objavio je zbirku priča ‘Mučenice’ i romane ‘Mima i kvadratura duga’ i ‘Mima i vaše kćeri’. Dobitnik je mnogih nagrada za priče, i prevođen je na slovenski, talijanski, ukrajinski, bugarski i engleski.
Vodi radionice kreativnog pisanja. Jedan je od osnivača i direktora KaLibar bestiVal književnog festivala. Sa Želimirom smo razgovarali o svemu, od računara do poezije.
astronaut: Vi ste po struci diplomirani inženjer računarstva. Kako inžinjer i književnik u Vama funkcionaraju u svakodnevnom životu?
Periš: Teško. Često je riječ o dvije posve suprotne osobnosti. Inženjer mora biti organiziran, dediciran, imati jasne ciljeve i put do njih. S druge strane, umjetnik može sjajno funkcionirati u kaosu iz kojeg crpi. Uglavnom ne pokušavam pomiriti između te dvije krajnosti, već balansirati između njih i iskoristiti ih – ubaciti kaosa u programiranje, a reda u pisanje. Istina je i da to gotovo nikad ne završi uspješno, tko se gura u previše stvari bude osrednji u svima njima.