Ježeva kućica je basna koju je napisao Branko Ćopić i koja je prvi put objavljena 1949. godine. Animaciju za ovaj film je uradio je Renato Fodor, a režiju potpisuje Timur Makarević. Narator je Izudin Bajrović. Muziku su komponovali Dušan Vranić i Enes Zlatar. Ostali saradnici na filmu su Harun Alikadić, Emina Kujundžić i Asja Hafner. Sve je urađeno u produkciji filmske i tv produkcijske kuće pro.ba.
Mart 2020
Katerinha je pjevačica i autorica iz Sjeverne Maakedonije, koja trenutno živi i radi u Berlinu. Iako je karijeru započela kao menadžerica umjetnika na muzičkoj sceni u Berlinu, Katerinha se od malih nogu bavila kreiranjem vlastitih kompozicija, što ju je motiviralo da istraži sopstveni zvuk i stil, kao autorice i izvođača. Nastupala je kao basistkinja, DJ, svirala je gitaru i pjevala, i sada je došlo vrijeme za prvi singl. Trenutno radi na završnoj produkciji svog EP albuma, s kojeg će pjesme biti pojedinačno objavljene tokom 2020. godini kao singlovi.
“Trippin“, njen debi singl, započinje kao jaka emotivna ljubavna pjesma koja se polako razvija i postaje samba – jam. Kompoziciju čini ukusno raspoređen spoj analognih sinteza i živih bubnjeva i udaraljki, koje izvode mađarski jazz wunderkind Àbáse i jazzbois. Katerinhino uspavano pjevanje proteže se kao komad nježne poezije slaveći slatku popustljivost zaljubljivanju
Video za “Trippin” snimljen je na pet različitih lokacija u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Lokacije za snimanje su futuristički jugoslovenski spomenici izgrađeni u brutalnom stilu, u čast partizanskom otporu protiv nacista i drugih okupatora. Očaravajuća betonska ljepota uzdiže se u netaknutoj prirodi oko sebe, govoreći o vremenu koje svijet nije zaboravio, ponajviše zato što za to nije ni znao. Ova umjetnička djela nastala su između 60-ih i 80-ih godina, ali ipak predstavljaju budućnost do koje još nismo stigli.
Video prikazuje Katherininu viziju – spaja muzičke stilove (miješanje r'n'b/soula s latino muzikom i jazzom) u scenografiju koja nije bila u središtu pozornosti za umjetnike na soul/pop sceni. Zbog toga je pozvala francuske savremene plesače Exocéa Kasongoa i Astana Meyera (iz Konga i Malijana) da izvedu koreografiju inspirisanu zapadnoafričkim i Krump plesom, uključujući delikatni performans Body Expression.
Izvornu ideju za scenografiju i dramatičnu priču režirala je rediteljica Milena Viitman koja je svoje ideje maestralno sprovela u djelo.
Katherina je sama snimala, bez sponzora, uz podršku prijatelja i porodice.
Snimak je u potpunosti napravljen jednom kamerom, sa prirodnim svjetlom i bez dodatnog stepena prijenosa, i samim tim ovaj video pokazuje umjetnost u najfinijoj formi. Estetika svih elemenata – muzike, prirode, plesača i arhitekture u kombinaciji daruju užitak ljubiteljima ljepote i golicaju maštu u potrazi za nepoznatim mjestima, onima koja nalikuju vanzemaljskim.
Ukorak sa zvukom svjetskih i modernih produkcija, zagrebački producent delapse donosi nesvakidašnji i uzbudljiv singl „Starry Eyes“ nastao u suradnji s jedinstvenim vokalom već zapažene kantautorice Mary May. Nezavisna muzička scena time se još jednom pokazuje kao vrelo iznimnih talenata itekako vrijednih pažnje šire javnosti.
Iza imena delapse stoji Leonard Klaić, producent koji je radio na mnogobrojnim izdanjima svog matičnog benda She Loves Pablo, zatim za Mašinko, Killed A Fox, Malady Lane, Muscle Tribe Of Danger And Excellence, Pase, Portman i druge. Uz producentsko, svoje bendovsko muzičko iskustvo nije zanemario ni u elektronskom samostalnom projektu delapse u koji unosi organski zvuk živih instrumenata. Za singl “Starry Eyes” sam je svirao i snimio bubnjeve, gitaru i syntheve koje je potom integrirao sa sintetičkim zvukom, balansirajući zapravo na samom rubu ponora u elektroniku utopljenu u lynchevsku i bondovsku atmosferu. Upravo je Mary May vidio kao idealan vokal za takvu pjesmu.
„Kad mi je u studiju pustio instrumental na repeat, počela sam nešto lagano vokalizirati do trena kad mi samo nisu došli liriksi i pjesma se iskristalizirala. Rezultat je dva sata igre i čiste alkemije u studiju, a Leo me oduševio, produkcijski je sve dignuo na viši level. Premda je drugi žanr od glazbe koju ja radim, to me nije zamaralo. Htjela sam vidjeti ima li tu prostora da dam nešto od sebe i zvučalo je super. Jako sam sretna da je ovo vani, mislim da smo dobili pravi draguljčić!“ izjavila je Mary May kojoj je ovo prva takva saradnja.
Muziku, snimanje, produkciju i miks za “Starry Eyes” izdan na etiketi Dostava Zvuka potpisuje Leonard Klaić, dok je za tekst i vokal zaslužna Mary May. Mastering je radio Filip Motovunski (FM Mastering), vizualni identitet nagrađivani art studio Mireldy, a video animaciju sve prisutniji Hrvoje Baudoin. Singl je dostupan na Youtube kanalu Dostave Zvuka i na streaming servisima: Deezer, Google Play, iTunes, Spotify.
U svom katalogu, delapse ima ranije izdan EP “Bricked” (2017.). Unatoč utjecaju mračne elektronike kao što su Amon Tobin i The Bug, njegovo primjetno distanciranje od striktno elektronske muzike očituje se u postignutoj atmosferi koja povremeno nalikuje onoj Portisheada i Radioheada. Novi singl „Starry Eyes“ najava je debi albuma i nastavak delapseovog znatiželjnog istraživanja organske elektronike uz slojevite aranžmane, ipak u funkciji pjesme, a ne kao zvučni eksperiment.
Ivan Škrabe je kantautor iz Jastrebarskog i na regionalnoj nezavisnoj muzičkoj sceni prisutan je desetak godina.
U decembru 2017. godine, u svega nekoliko sati, EP album „Dodirom slobode“ snimljen je i miksan bez velikih produkcijskih intervencija. Pjesmama je ostavljen prirodni dinamički raspon. U ugodnom ambijentu rustikalnog drvenog studija na rubu šume u Škofjoj Loki, za zvučnu sliku zaslužan je slovenski producent i muzičar Dejan Lapanja. Kao glasnica Vjetra iz šume, na jednoj pjesmi pojavljuje se slovenska kantautorica Katarina Juvančič.
Debitantski EP album “Dodirom slobode“ izašao je krajem proljeća 2018. godine i nekako proročanski na albumu se našla prekrasna balada „Napustite gradove“ koja je bez ikakvog premišljanja dobila i svoj video spot koji je završen ovih dana, a za kojeg je zaslužan Doringo.
Najbolji osvrt na Ivana i pjesmu „Napustite gradove“ ostavio je na svojoj stranici pisac Miljenko Jergović:
“Ivan Škrabe tihi je stanar desetog kata u jednom od starijih novozagrebačkih nebodera. Ponekad, sasvim rijetko, u lift uđe s gitarom. Lift je vrlo uzak, putnički, iz vremena kada se još nisu ugrađivali teretni liftovi. Svašta ljudi u njega unose: ogromne vreće sa smećem, komade namještaja, bicikle… Umjetnost neboderskog uzašašća je unijeti u lift stvar čija je zapremina veća od zapremine lifta. Fizika nebeskog života. I nitko se zbog toga ne ispričava. Zašto bi. Ivanu Škrabi, međutim, kao da je pomalo neugodno što je s gitarom ušao u lift. Ivanov blues je vrlo ambijentalan, novozagrebački, blues Zapruđa i Bundeka, koji je do prije nekoliko godina bio prašuma, kao s američkog juga, iz koje nas je budio pijev tisuća ptica, a danas je park. To čujem u njegovom glasu i gitari, premda on o tome ne pjeva i nije mu to na umu. Tko zna, možda Ivan Škrabe nije ni živio tu u vrijeme kada je Bundek bio prašuma. Ali duh mjesta kroz njega pjeva, to je, uostalom, smisao bluesa. Pjesma “Napustite gradove” nastala je godinama prije epidemije koronavirusa, koja je zahvatila svijet sa zime 2020, ali ja ću je pamtiti po epidemiji. Bježati u šume, među stabla, tamo gdje nema zaraženih, u napuštena tvornička predgrađa, puste teretne kolodvore, u močvare i planine Ivanova bluesa…” Miljenko Jergović, 13.03.2020.