Zlatko Panzov se više od dvadeset godina bavi fotografijom, i to digitalnom i analognom crno-bijelom umjetničkom fotografijom.
Njegova posljednja izložba „Ruta 49“ je inspirisana velikim mađarskim piscem Deže Kostolanji. Fotografije su urađene na ruti tramvaja 49, ruti koju Kostolanji spominje u njegovim djelima.
Januar 2020
9.
Moja ljubav je večeras daleko.
Ja sam samo došla da se napijem
i da ne mislim o stanu koji se raspada.
O snovima sa dva lica.
Kada gubiš nekog samo što si ga našao.
Kada tražeći detinjstvo pronalaziš starost.
Kada ruku pružaš k nebu
a more ti zapljuskuje stopala
kao da te umiljato zove da uđeš
i da se udaviš.
Supergrupa Glib s ponosom predstavlja novi EP pod nazivom Poor man’s deluxe – onemic live session u izdanju Ammonite Records-a. Materijal je danas objavljen na digitalnim platformama: Spotify, Deezer a dostupan je u cjelosti i na službenom Youtube kanalu, nakon što je prije dvije sedmice najavljen video spotom za pjesmu “C’mon Lord”.
Beogradski bend je novim pjesmama ostao vjeran muzičkim postulatima koje je postavio na prvom EP-u. Ponovo je primjenjeno Onemic recording – snimanje benda na jedan mikrofon, uživo, da bi se zadržala neposrednost i radost stvaranja, uhvatila živa nit koja čini da rock’n’roll bude nešto drugačije, ljepše i bitnije. Bilo je, naravno, i promjena. JB je sa akustične prešao na električnu gitaru, što je izoštrilo zvučnu sliku. Najveća promjena je, doduše, nastala proširenjem sastava. Tokom jeseni 2019. grupi se pridružio Henry Glib, izgubljeni brat koji je dosta vremena proveo u pečalbi u Americi i Evropi, vratio se i na bubnju pretvorio familiju u punokrvan rok sastav.
Cijeli EP je realizovan za jedno novembarsko popodne, uglavnom na instrumentima i pojačalima iz sedamdesetih godina. Video je, zapravo, snimak koji je zabilježio i samo snimanje pjesme. Nema laži, nema prevara. Što vidite, to je.
„Poor man’s deluxe je rokerski, nervozni, garažni EP. Na drugoj strani galaksije u odnosu na prvi opušteni i eterični Glib. Druga strana medalje. “C’mon Lord” je možda najtiša i najnežnija pesma, mada i tu gitare režu, a bas i bubanj kotrljaju kao vodena bujica. Veoma sam ponosan na ovaj EP. Sve što sam uvek mislio o muzici zvanoj rock’n’roll stalo je u petnaestak minuta koje ćete uskoro čuti. Puno je stalo i u ovih pet koji su pred vama“ kaže JB, vokal i gitarista Gliba.
– Ne, bio je to Pipo.
– Pipo, ovčar?
– Da, ali ne onaj na koga ti misliš.
– Stvarno? Koji onda Pipo?
– Pipo, čiji je vlasnik onaj visoki košarkaški trener.
– Uh, njega mrzim.
– Da, i ja.
– Ali, da, sad to mogu da zamislim.
– Vidiš.
– Odvratno!
– Odvratno!
– On je pišao na naše drvo.
– Čekaj malo, je l to kiša?
– Hm, ne, izgleda kao da jeste, ali nije.
– Imaš kišobran?
– Ne.
– Kako god, brate, ne mogu da verujem da je Pipo to uradio.
– Brate, nije normalno to što je uradio.
– Jutros sam pišao tamo.
– Da, brate, i ja sam.
– Mogao je to odmah da nanjuši.
– Brate, ceo kraj zna da je to naše drvo.
– Naravno.
– Naravno, a on je otišao tamo i pišao.
– Zalajao si na njega?
– Eh, jesam, ali bio sam unutra, a prozor je bio zatvoren i nisam siguran da je mogao da me čuje.
– O, siguran sam da te je čuo.
– Misliš?
– Apsolutno.
– Šta ćemo sad?
– Hajdemo u park, do fontane Richarda Gerea, da ganjamo golubove!
– Ne, mislio sam na Pipa.
– Hm, hajdemo u park, do fontane Richarda Gerea, da ganjamo golubove!
– Odlična ideja!
Bruno i Marko otišli su u park da ganjaju golubove. Golubovi su zobali mrvice. Ljudi su se okupili. Snimali su pse kako ganjaju golubove. Ljudima je bilo zabavno da gledaju pse kako jurcaju kao ludi za golubovima. Ljudima je bilo zabavno i da gledaju golubove kao beže pred psima. Kada bi poleteli, golubovima bi mrvice hleba ispadale iz kljuna. Smešno. Sve dok nisu uhvatili jednog i rastrgli ga na dva dela.
– Više hrane za nas!
Reče Eric, sarkastični golub.