Sandra Cvitković: Uganuće emocionalnog uda

Gospođica i baldahin

Nedjelja je sasvim pogrešan dan za čitati Virginiu Woolf
Kazaljke i dalje stoje u istom položaju

Svaki čas kad proturječimo sebi radi nas
Ti proživljavaš avangardu, a meni preostaje lobotomija

Naši su očevi odgajali djecu koja će ostati sama

Netko drugi živi naše živote zadnje tri godine
Istina, olakšava nam, tako smo nečujno otišli

Netko drugi živi moj život zadnjih nekoliko godina
Možda si zato opraštam što ne znam koji je dan u kojem mjesecu

Ponekad zaboravljam da ovo nije film
i da nemamo taj luksuz raspleta u zadnjih dvadeset minuta

Ne znam, ali počinjem osjećati odsustvo
scenariste koji nam je naklon

Svukud po nebu su vilini konjici
I svaki put kad pustim balon tereta u vis
oni pronađu načina da mi ga vrate u njedra

Još dugo ćeš me vremena gledati kroz objektiv
Prije nego prestanem biti tužna

SANDRA 1

Maska sa željezničke pruge

kad god uzmem kartu za Berlin
probudim se na provincijalskim kolodvorima

iza prozora,
uz cigaretu

noći dozvoljavaju različite interpretacije i
na čas se čini kao da ja i ne želim ići u Berlin,
ili ostati ovdje

a ti,
razmišljaš li da ćeš jednom sresti djevojku s juga
pred čijom će se klimom sve tvoje maske istopiti

plakat ćeš i pričati kako je sve počelo i zašto je
tvoj jedini hobij vrtuljak u susjednom gradu

koješta,
i ti
i ja
i ringišpili

nemam dovoljno noći ni cigareta da se
naviknem na sve tvoje maske

iz pora mi još uvijek izlaze sve tvoje borbe i
pomjerenja datuma
i otkazivanje karata za Sarajevo
i neočekivani odlasci u Irsku

a noćas je nebo moglo biti naklono jedino u Sarajevu

Ne razumijem ljudsku narav i u koju je mašinu
trebam ubaciti da dobijem ispravan proizvod

Ono čemu me uče je da sa zelenom salatom treba nježno
a kupus nikada ne stiskati, nego ga pustiti da diše

Jedino ljude puštamo da pored nas venu

SANDRA 2

Dan izvan kalendarske godine

Težim za rječima kojim bih opisala povjetarac
pod jagodicama

i milijun šumova tračnica

a onda širim nosnice i udišem
miomirise slobode vagona i sitnih svjetlucavih niti

život je onakav kakvim ga ne planiramo

Noćas bi bilo lijepo spavati pod otvorenim nebom

uz plamičak hartije i nečiju priču o mladosti
provedenoj na klupi u parku

Pretinac za spavaćicu
i još jedan za ljude koje usput sretnemo

Svejedno je kojim jezikom govorimo,
kad i onako svi uzdišemo na istom

Možeš li zamisliti život bez slučajnih prolaznika
i noći kao što su ove

Redari nas podsjećaju koliko nam malo
pretinaca treba da bismo se smijali

pepeo mojih ceduljica i tvojih cigareta se viori
zrakom umjesto zastava onih koji kradu
trenutke kao što su ovi

Sandra Cvitković

Share