KOZUL22

Dejan Kožul: Odgovornost je ključni pojam od kojeg bježimo

KUPEK ili Kulturno umjetnički program edukativnog karaktera koji redovno pratim na mixcloudu u formi radijske emisije nam donosi sadržaje koje nećemo naći u drugim medijima. Njegov tvorac je Dejan Kožul, novinar koji razbija okvire i ide kontra novonametnutih vrijednosti i ruši barijere u moždanim ćelijama ljudi, dajući medijski prostor umjetnicima koji su većinom prepušteni sami sebi. O KUPEK-u, problemima sa kojima se susreće u radu ali i radostima radeći na istom, kao i najavi nove sezone koja počinje sa crowdfunding kampanjom razgovarali smo sa Dejanom.

astronaut: Šta Vas je ponukalo da pokrenete KUPEK i otkud naziv?

Kožul: Nas, odnosno mene je dugo svrbio taj KUPEK, što je u stvari akronim od Kulturno umjetnički program edukativnog karaktera, a sam naziv je osmislila tad sjajna grupa budala sa Radio Rijeke. Istoimena emisija, koja je bila neka vrsta lokalne verzije Top liste nadrealista, ono sa Radio Primusa, se emitirala na toj Radio Rijeci ali kratko jer je bilo opasno vrijeme za igrati se svetim kravama, Franjom Tuđmanom, “domovinom”, ratom… Ukratko, riječ je bila o klasičnoj cenzuri. Uz Feral Tribune meni je ta emisija davala nadu da se može ići kontra novonametnutih vrijednosti. Kako su ti momci plesali svega par mjeseci od onda mi se vrzmala po glavi ideja da sam probam nešto slično. Kako sam bio još “mali” i kako nekog iskustva u medijima nisam imao, osim što sam oduvijek bio konzument, razrada je uslijedila tek nakon što sam sa pozicije konzumenta kročio u poziciju stvaratelja medijskog sadržaja. Igrom slučaja to je bio baš radio. U međuvremenu sam promijenio i previše redakcija, stekao iskustva rada na svim mogućim medijskim platformama, na nekima i danas radim, ali sam se odlučio vratiti KUPEK-u i radiju prije skoro osam godina. Tog 01.02. na, tada, Novom Radio Beogradu zavrtila se prva emisija sa Milom Turajlić, autorkom filma o Avala filmu i od tada do danas, uz manje prekide, razne turbulencije KUPEK postoji, pa čak i izlazi van okvira radija. A postoji jer je meni potreban, kao i gostima KUPEK-a. Riječ je uglavnom o sjajnim umjetnicima koji u sebi imaju dovoljno drskosti da kažu da je “car go” i kao takvi svakako nemaju dovoljno prostora u postojećim medijima. Izopćeni su i prepušteni sami sebi, što i nije toliko loša pozicija gledajući kakvi su mediji danas. Eto, s vremena na vrijeme, KUPEK im dozvoli dovoljno prostora da ispolje sve svoje frustracije zajedno sa mnom i da poslije toga na miru popijemo pivu, oslobođeni tog balasta. Svima nama KUPEK dođe poput psihoterapije.

astronaut: Na kojim je sve radio stanicama emitovan, i gdje Vas sada možemo slušati, osim na mixcloud platformi?

Kožul: Riječ je o internetskim radio stanicama. Krenuli jesmo na Novom Radio Beogradu, koji je kasnije promijenio ime u NOFM da bi po povlačenju krov nad KUPEK-om našao u srodnim stanicama www.radiobruskin.me i www.klfm.org. Nije važno što nismo u istim gradovima pa i ovim kao državicama. Naprotiv. Drago mi je da je to tako jer se ni KUPEK ne zatvara u okvire grada u kom trenutno funkcionira. Osim toga, postoji desetak portala koji preuzmu tekst i link sa mixclouda.

astronaut: Sa Lupiga.com realizovali ste i 10-tak TV KUPEK emisija. Kako je došlo do saradnje i prelaska na vizualni medij i zašto je ostalo samo na tih 10 emisija?

Kožul: Ekipa sa Lupige su moji stari jarani i jaranice, suborci i suborkinje sa kojima imam jako dobru suradnju i van KUPEK-a i bio je logičan slijed događaja sa njima probati uraditi nešto više od radijske emisije. Kako mi je TV postao blizak medij, prinudilo me da radim na istom, isprobali smo se i u tom formatu što kroz intervjue, što kroz dokumentarne filmove o kulturnim scenama u gradovima po unutrašnjosti. Problem sa ovim medijem je što on zahtjeva dodatno osoblje, a kako je KUPEK do sada uglavnom radio bez ikakvog financiranja, ili ako je bilo nečega to su bile simbolične sume, dovoljne za rentu opreme i minimalne honorare, onda je to postala prepreka prije svega u mojoj glavi, jer ja imam problem arčiti nečije vrijeme, a sa druge strane da nemam sa čim da to zadovoljstvo na radu dodatno potkrijepim. Dakle, pare su jedini razlog zašto se trenutno stalo na tome. Akcentujem ono “trenutno”.

astronaut: Kako ste osmislili koncepciju emisija, ima li neka koja Vam je lično ostala kao najupečatljivija?

Kožul: Koncepcija je jednostavna. Dovedi gosta/e, daj mu/im mikrofon i pusti ih da pričaju dok ja pijem pivo. Ne. Ne šalim se. Stvarno to tako nekad izgleda. Istina, osim pive u jednoj ruci držim ja kormilo u drugoj tako da to to na kraju ipak ima i nekog smisla, ali često to liči na kafanski razgovor, a ne na ozbiljan intervju i na to sam posebno ponosan jer sam tako uspio otvoriti brojne ljude koji imaju zazor od medija i nastupa u njima. A najupečatljivije su mi one čije zapise nemam. Desi se nekad da zabrljam snimanje emisije, zaboravim uključiti ono crveno “REC”, ili već nešto drugo. Kao i sa fotografijom koja krade dušu momentu, tako je i sa nesnimljenim emisijama. Njihova duša živi u meni, posebno ona sa pokojnim Lazom Stojanovićem, jedinim režiserom u SFRJ koji je zbog filma (“Plastični Isus”) završio u zatvoru, kao i sa mladom ekipom iz Treće BG gimnazije, zajedno sa autoricama predstave “Nevidljivi spomenici”. Napravili smo čudesnu emisiju, sa čudesnom energijom i na kraju je nismo zabilježili. Nakon toga sam htio i ugasiti KUPEK, ali postao je jači od mene. Živi i van mene.

astronaut: Zbog kritičkog osvrta na društvo u kojem živimo, kako u Vašim pisanjima po portalima tako i u KUPEK-u, jeste li imali problema?

Kožul: Ako ne računam komentare najviše problema sam imao zbog trećeg mog segmenta bavljenja novinarstvom, a to su priče za FTV. Zbog priča o pedofiliji u SPC dobijao sam čak prijeteće telefonske pozive. Ali ja to ne odvajam od mog djelovanja po portalima i u KUPEK-u jer je to isti stav i isti motiv kojim se rukovodim – da društvo u kom živimo bude tolerantnije i da sa puno više razumijevanja sagledamo probleme sa kojima se suočavamo, a kojima smo sami prečesto bili kumovi. Odgovornost. To je ključni pojam od kog bježimo i ja pokušavam da je vratim u naša dvorišta.

astronaut: Osim što vodite i realizujete KUPEK, saradnik ste mnogih portala, kako stignete na sedmičnom nivou snimiti emisiju i tko su Vam saradnici?

Kožul: I ne stignem, iako se trudim da to tako bude. Meni je to neka vrsta terapije, ne i bijega od realnosti jer se kroz KUPEK itekako bavimo realnošću, ali na jedan drukčiji način. Zdraviji. Sa više razumijevanja i kroz dijalog. Što se tiče saradnika, na žalost, ne mogu se pohvaliti da ih trenutno imam. Možda je jedina konstanta u tome Ivan Zupanc, zvani Zule, fotograf i moj dobar prijatelj, ali i vlasnik Umetnobila, kampera koji nam dođe kao studio u kom najčešće snimamo KUPEK. On dođe, opali par fotki i da KUPEK-u i tu prijeko potrebnu dimenziju jer ja nisam sposoban još i da se time bavim.

cof

astronaut: U priči o KUPEK-u neizostavan je i Umetnomobil, je li to vozilo od početka uz Vas i koja mu je kilometraža?

Kožul: Umetnobil koristim oko dvije godine, koliko i postoji. Riječ je o starom modelu kampera koji odiše prošlošću i nekim duhom koji je teško opisati. Jedva se kreće, raspada se kad odemo na dalji put, ali iz njega izlaze tako pozitivne vibracije, makar i na šleperu. Snimanje emisije u Umetnobilu je jedinstveno iskustvo gostima.

astronaut: Polazi li KUPEK-u za rukom da ruši barijere u glavama ljudi?

Kožul: Na to pitanje bi prije svega moralo odgovor dati oni koji slušaju KUPEK, ali ja uvijek polazim od sebe. Znam koliko me rad na nekim temama i sa nekim ljudima znao izmijeniti i srušiti mi određene predrasude koje sam imao, iako sam smatrao da toga kod mene nije bilo. Dakle, odgovor je svakako pozitivan, ali o kojoj količini ljudi pričamo to već ne znam.

astronaut: Uz sve ostale aktivnosti, pišete i za list Liceulice, koliko Vas to ispunjava? Naime, radi o časopisu koje beskućnici prodaju da bi zaradili za preživljavanje…

Kožul: Liceulice je jedini medij, osim KUPEK-a, naravno, za koji sam spreman pisati i još ga kupovati bez prethodno dobijenog honorara za napisano. Temama se prilagođavam socijalno osjetljivim grupama i svojim malim doprinosom pokušavam im pomoći da stanu na noge u ovom surovom svijetu. To je svakako nedovoljno ali čovjeka čini sretnijim, ispunjenijim.

astronaut: Uz sve obaveze da li stignete da se posvetite i čitanju i sta bi preporučili čitaocima Astronauta?

Kožul: Čitanje je sastavni dio pripreme za KUPEK i koristim svaki slobodan trenutak za to. Istina, nema ih previše, ali opet do mene je, do moje nesposobnosti da se bolje izorganiziram. A što se samih preporuka tiče, ne smatram se baš toliko načitanim, sposobnim niti bitnim da preporučujem čitaocima Astronauta išta – osim da nastave čitati Astronaut jer će najbolje preporuke dobiti baš tu i jer će baš od drugih čitalaca dobiti bolje preporuke nego što će to ikad moći dobiti od mene. Ja sam suviše subjektivan u tim procjenama pa samim tim i nesposoban da preporučim, ali evo da probam: čitajte Dašu Drndić. Sve što vam dođe pod ruku.

astronaut: Koja je muzika ostavila trag na Vaše odrastanje i šta sada slušate?

Kožul: Moj odabir muzike je bio poprilično eklektičan. Kako sam odrastao u Rijeci neminovni su bili Oliver Dragojević, ali i ostali šansonjeri, a prijelaz ka gitari je počeo sa Dalekom Obalom, Đavolima, a kasnije i Zabranjenim Pušenjem, KUD Idijotima itd. Koketirao sam dosta i sa rapom, posebno Public Enemyijem. Vezao sam se za muziku bunta, muziku koja ubada prstom i nije više bitna forma koliko stav. KUD Idijoti, Public Enemy, Damir Avdić, Machina, Jarboli… Nema granica. Baš kao i u KUPEK-u. Muzika je sastavni dio svake emisije i pomno je biram jer muzika je poruka.

astronaut: Odlučili ste pokrenuti crowdfunding kampanju kako bi KUPEK nastavio noramalno funkcionirati, kao svi nezavisni mediji. Za kraj razgovora recite nam nešto o samoj kampanji?

Kožul: U skoro osam godina, osim povremene suradnje sa Heinrich Boell Fondacijom iz Beograda, koja je tu i tamo imala razumijevanje za moje ludosti, KUPEK fercera bez ikakvog pogonskog goriva. I fercerat će on i dalje. Nije to problem. Problem je kad poželiš još ponešto. Već sam rekao da nemam novca za financiranje izdataka ako poželim snimiti nešto drugo, otputovati negdje… Sa kampanjom bih ljudima koji slušaju i gledaju ono što će izlaziti iz KUPEK produkcije volio dati još nešto. Još neku vrijednost, ali volio bi i njih uključiti u rad. Ono što je od samog početka bila boljka KUPEK-a je taj nedostatak komunikacije sa “drugom” stranom. Nisam baš vodio previše računa o tome. Sad želim to da promijenim jer sam u razgovoru sa brojnim ljudima shvatio da to netko, negdje ipak sluša i da im znači to što radim. Više je to mene iznenadilo nego bilo koga drugoga. E, ako je to već tako onda da vidimo koliko im znači, ne toliko KUPEK, koliko gosti koje predstavljam. Osim razgovora imat će prilliku i da dobiju diskove, knjige, ulaznice, vožnju Umetnobilom kroz underground, majice itd. Pukovnik ili možda pokojnik.

Share