Jovana

Jovana Bojović: Smrt je došla poslije

Tražena

traže me među umjetnicima
među ženama u pabovima
na ulicama prijepodne
u sajber iluzijama
i rečenicama
traže me
hiljadu njih zainteresovanih
dok otkopčavaju šliceve
ili grle svoje srodne duše
lijepo je tražiti
lli je to samo lijepo
iz moje perspektive
vama se ujutru vjerovatno
povraća od viksija
i traženja
dok se ja guram
u autobusima
na željezničkim stanicama
aerodromima
bježeći u gužvu
ne bi li se srela
imamo nešto zajedničko
svi tražimo mene
ali vi konteplirate u potrazi
živjeći uz put
a ja
tražena
često brkam termine
pa pomislim i da sam
gonjena
vispreni tragači
goniči moji
zbog vas se često
priznajem
i osjećam kao
stoka

IMG_0074

Smrt je došla poslije

prvo je bio viklera za kosu
dosta vina i piva i rakije
glasnog smijeha na terasi
kad komšinica opominje sa durgog sprata
onda očiju plavih što ih izbrišu one braon
što ih izbrišu one crne što ih izbrišu one sive
željezničkih stanica je bilo
ne smeteju mi vozovi što kasne vikala sam
treba raditi mnogo govorila sam sebi
treba naviti sat u osam da baš u osam
i onda raditi vježbe popiti voćni miks
od banane i kivija ili banane jagode
onda treba posjetiti babu i đeda
stari ljudi misle da su tužniji od mlađih
treba ispoštovati posao raditi čovječno
pogotovo one što te plaćaju i što su čovječni
rekla sam sebi ima još mnogo toga za uraditi
smrt je došla poslije a prvo sam stavila mlijeko za tijelo
kupila mrežaste čarape i željela život
smrt je došla poslije a prvo su bile nagrade
prvo su bile pohvale za posao povale za izgled
prvo su se otimali ko će me pratiti do kuće
bilo je smiješno ja nemam kuću
ima kuća mojih roditelja ima kuća mog čovjeka
ima stan u ovom ili onom gradu ali ja nemam kuću
prvo su govorili ti treba da odlučiš da to su govorili
poslije su me neki shvatili neki se nisi ni pitali
htjela sam još mnogo toga da uradim da pomognem
ako mogu da pomognem ako mogu da ne odmognem
htjela sam prvo da kažem sve što imam i dam sve što imam
smrt je došla poslije nije pitala samo joj se smučilo
rekla je hoćeš rijeku pištolj otrov gušenje požar
smrt me je pitala šta ćeš rekla je možeš da biraš
u tome je pakao uvijek te puste da biraš
kao da ti znaš kao da možeš da odlučiš
da si mogao da odlučiš ne bi izabrao ovaj gori put
ne bi ostavljao ženu da te proklinje iza granice
ali ne kaže ti možeš da biraš manipulacija
prije nego sam je izabrala živjela sam noći u plavim haljinama
ljude što posvećeno rade i ne daju spoljšnosti da vlada
vozila sam bicikl i pravila tortu
smrt je došla poslije a mogla je i ranije
ne bi bilo velike štete

IMG_1708

Coffee to go

vidio me je nakon groznice
držala sam se za njegov drveni šank
i nisam smjela da se pogledam u ogledalo
kod palilulske pijace ima čovjek
što pravi kafu produženi s mlijekom
pijem ga nakon onih noći kad je anksiozno
čovjek što pravi espresso ima smiren pogled
suviše je mršav govori kratko i ponizno
uvijek mu ostavljam bakšiš
čak i onda kad nemam pare
tad najčešće
čašćavam prosjake i pijance kod višnjice
nikad me ne pita kako sam
ne komentariše kako je kišan ili sunčan dan
čovjek ima čudan naglasak i mršave ruke
ima aparat za kafu
nekad mislim da me podsmješljivo gleda
kad pijem kafu prije ili poslije trčanja
onda kad se spremam da krenem opet nanovo
podsmijeva se jer me je vidio onda
čovjek što pravi kafu me zna
čovjek što pravi kafu zna za onda
čovjek što pravi kafu kod moje palilulske pijace
zna me više nego iko svih ovih dana i jebenih godina
mudro ćuti i onda kad bih da mi kaže
i onda kad ga izazivam bezobrazno ženski
prati me pogledom čini mi se zabrinuto
kao mnogi muškarci što me zabrinuto prate
vide ludo dijete što ne umije da pređe ulicu
coffee to go u ruci i trk u gužvu u zelene vence
zelene vence lovora što na moju glavu neće
čovjek što pravi kafu ima ženu
ona radi prvu smjenu i rijetko je zateknem
ima crnu kosu sa šiškama i mangupski pogled
vozi staro auto i posvećena je porodici
kad je sretnem na ulici uljepša mi dan
čovjek što pravi kafu ima dobru ženu
i ona pravi bolji espresso od njega

Jovana Bojović
Iz zbirke ” S glavom u torbi” (2016)

Share