ISAKOVSKI 2

Igor Isakovski: Gorski čovjek sa prstima od sunca

TVOJE OČI

liju kiše čitavu noć,
čitave tamne noći od kiša
i vlage.
noći od kiša
koje bi bile zlatne
ispod svjetlosti.

sipa voda,
po mojoj braći i mojim sestrama ljudi –
zatvorenima u mraku
od šutnje i straha.

prelijevaju se rijeke,
narastaju jezera,
planine se mrve.

pod vodom gradovi
tonu i dave se –

poplavljena su utočišta:
gutamo vatrenu vodu
i šutimo kao ribe.

Kalina 1

PRSTI, DRUGI PUT

prsti, koji noć grebu kao iznošenu svilu…
prsti, koji govor svoj ne mogu pronaći,
pa postaju grubi, trapavi
nevješti

prsti na tvojim očima
prsti u mojim očima
prsti upleteni u čvor šutnje i boli

moji prsti na tvojim usnama

šuti, ljubavi, samo šuti
i ovako dovoljno boli

Kalina 2

ČEKANJE U TRNJU

čitavog sam dana čekao da padne tama
čitave sam se noći bojao mraka
nijedna me misao nije smirila
noć je bila gluha i pusta
kao da sam u sanduku
okovan šutnjom
prekriven neizrečenim rečenicama
zakopan ispod neizgovorenih pitanja

čitavog sam dana čekao da padne tama
čitave sam noći čekao da se razdani
čekao sam polegnut i savijen
kao cvijet kome se samo trnje
vidi

stojim ispred zore krvavih očiju
s izgrebanim prstima na mirnim dlanovima

povući ću prvi

Igor Isakovski

Share