Lucić

Predrag Lucić: STRANGER + SONG

Ušao je u moj život
Kao da ulazi u pub
Otvoren za jednog
I to nezvanog gosta

Nije rekao baš ništa
Samo se nalaktio na šank
A ja natočila mu sve
Što u ovoj meni osta

Došao je sam
I odmah ispunio sve
On sa svojim društvom
Od samoća devet

Pitala sam je li gladan
I prostrla mu stol
On gledao me kao da
Raspremam mu krevet

Njegove sam poglede
Raspremila pod obraz
Bljedilo navukla
Da rumen me ne oda

Vidjela sam prošao je
I Pakao i Raj
I htjela biti sve
Kroz šta poželi da hoda

Htjela sam da progovori
Kaže bilo što
Ja bih čula ono
Što sam htjela čuti

Nije morao ni riječ izustit
Shvatila sam sve
Da me želi kaže
Tako da prešuti

Zbog mene je došao
Na mog svijeta kraj
Pred mojim vratima
Završavaju mu puti

Bar ja mislila sam
Vrata stvorena su baš
Da se kroz njih
Nikad ne zaputi

Bez da rukom mrdne
U moj život unio je sve
Komad svoga neba
Ispod svakog moga crijepa

Sad to nebo kopni
Sad prokišnjava krov
Svaka kap te kiše
Meni još je lijepa

Pusta Betty i ta uvijek
Ostavljana Tess
Kažu kurvin sin je došo
Da upiše poen

Kad sam im pokazala
Papir ostavljen
Neki jezik neznan
I na njemu Cohen

Sve kartaše šta si ikad znala
Baš tebi vodila je karta
Samo dok in ne otvoriš vrata
Znan sve take šta ih karte vuku
Znan da ne može se držat ruku
Šta se samo neba iz sve force hvata

I kad okreneš svaku kartu
Šta ti misto sebe daju
Vidiš aše kupa šta in kupe fale
Svaki kartaš pa i ovi novi
Samo taku kartu lovi
Posli koje sve bi druge pale
On pari Josip koji traži jasle
On pari Josip koji traži jasle

On jedan dan će kroza skure
U dvi riči reć ti šture
Da ti mu nisi baš prilika neka
Tad izvadiće misto karte
Stari orar od ferate
“Čuj da san stranac odma san ti reka”
“Čuj da san stranac odma san ti reka”

Pusta Betty i ta uvijek
Ostavljana Tess
Kažu to ti nije Cohen
To je finta stara

Kažu zar bi Cohen ikad
Napisao riječ
Kojom mufljuz neki
nesretnice vara

Ja im tada ona svoja
Vrata pokažem
Prag ostavljen samo
Da on ga može prijeći

Uzmem list papira
Ostavljen kraj praznog uzglavlja
I s njega sričem
Nepoznate riječi

Piše škartoc krtol blitva
piše toć šapurina
I verdura piše
Ne znam što to znači
Ali možda to je ono nešto
U duši mu zagubljeno
U nijednoj
što ne može naći

Možda to je ono nešto
Donijelo ga odnijelo
Nešto što sam i ja
Pred njim krila

Možda to je ova pjesma
Čiju riječ nijednu ne znam
Pjesma Cohenova
Makar stoput bila

Sad neki drugi stranac pari
Da ti kaže Ajde zanemari
Moje snove tvoj me kušin neće čekat
Al znaš igrača znaš i karte
Šta ih dile ruke zlatne
Ružinave od lakta do šake
I vidiš s ton bi rukon tebe tija peškat
On sve dâ da tebe mu je peškat

A tebi baš se ne da gledat
Di i ovaj baca oko na te
Bi l’ tila ti kad već ga neće karte
I dok te navlači u snove
Ti već mu vidiš sve drumove
S kojih on se neće ni osvrnit na te
S kojih on se neće ni osvrnit na te

Ipak kažeš Ajde uđi siđi
A neki vrag iz tebe vidi
Daljine su ga vezale ka lanac
Ti sad bi tila igru vodit
I od slobode oslobodit
Njega makar stoput bija stranac
Njega makar stoput bija stranac

Pričao je tu noć zadnju
Otkud dolazi
Predzid neki
Na kom Pali! fratri viču

Pričao je da ga čujem
A ne da me obori
A ja oborena
Nisam čula priču

Ako ičega se sjećam
To su ruke njegove
Jednom moju bluzu
Drugom mjesec skida
Ako ičega se sjećam
To je nebo poleglo
Na naš krevet
Soba bez ijednog zida

Ako išta pamtim
To je jastuk kad on spi
Kao da je vjetar
A ne bijela svila

Ako išta želim
To je da sam pjesme kraj
Na kom ja bih njemu
Suputnica bila

Čuj kako bi ti koke reka
Ja feratu san samo čeka
I pari mi se evo jušto stiže
Razumit ćeš me moji puti
Nikad i nisu bili prekinuti…
On već nije tu a tebi sve je bliže
On sve je dalji a tebi sve je bliže

Čuj vidimo se ako želiš
Na obali ili ispod onog mosta
Šta vile će ga pomorkinje gradit
I onda dok on već sidi u ferati
Da stranac je ti ne želiš shvatit
I misliš samo gre da more ti se vratit
I vičeš Most… obala… čekat ću te svagdi…

Predrag Lucić

 

Share