Lizard2

Igor Banjac: LSD

Kada uzmeš lsd
jedno stoljeće te lako zagrli
učini ti se da žubor potoka sljedeća je smrt
spuštis dlan i zagrabiš je.

Zvuk
riječ zarobljena u suhim ustima
početak blješteće slike
kako osloboditi čovjeka u sebi
poželjan skok
lahor iznenadni
okružen ljudima
njihove oči ponad tebe
Što govore?
Mržnja djeteta u očima djeteta
skriveni bijeg
ponovni miris
ponovljeni put mučenja
lakši je skok
riječ oslobađanja
riječ praznine
kako otkriti muziku u riječima ljudi?

“Ovo je džehennem kojim vas se prijetilo.”

Zar jeste?
tek noć blaga se vraća poslije ovakva obilja
ustreptali magični žarci
slijepljeni uz ostatke dana
glasovi su suhe iglice
prijetnja jača od razuma
nemoć se prikrada
na kraju puta njegove suze
dišu uz zidove
igra svjetla skriva onemoćale sate
kada tijelo se vraća počecima
samo još jedan tren osta uz ovaj pokret
ne želim noć jutro
vjetar spoticanja
još jedan ocean nedosanjani kapa na obraz
njezino lice dobrote
njezina zaobljena daljina
izmiče
skriti ljubav
glasovi glasovi glasovi
vesela igra laveža i sna
što sada kad zvuk je ovdje
ponavljati melodije
čekati da iščeznu uz litice sna
smrt ih uspije upiti.

Gdje se igra zametnu?
osamljeni otac u kutku sobe
duša iscjeljuje dušu
obilje guši obilje
sjećanje prvog sata znaci bodeži
ponovno smirivanje
novi krug u sljedećoj noći
prvi dan
sigurna djeca
sigurna majka
sinkronizirana kiša
zov onkraj razuma
nastavak putovanja
čemu mir?

Čemu mir? pitao sam
poezija, tamne knjige, crni prsti
uzaludnost prosutih riječi
očeva kosa
djeca strah plač
otvoren prozor u krošnjama
duboka noć ne-sna.

Ustao sam prije alarma
sišao do podruma
uplašeno lice se približavalo suncu
okrepljen stvaraoc se kretao
u susret Učitelju.
Osvrće se kamenu
izblijedili znaci se gube u brazdama jutra
orošena nemoć kopni u dopisane misli.

Spremam se krenuti?
I dalje zatočen strahom
obavijen snenim prodrhtajima probuđenih sjenki
tražeći novi spokoj u pribilježbi smrti.
Zaključavam podrum
širokim stepenicama se vraćam u sobu
prekrižim se po običaju
zazovem svetog Antu
pažljivo zatvaram vrata
ispraćen prodisajima vremena koje me napušta.

Igor Banjac


Poetry performance: Ambrosia C.A – Fact off 2 0, Narration & Voice Igor Banjac

Share