PISMO ČITATELJICE
Ivanu Slamnigu
draga republika hrvatska –
ja doći iz daleka susjedna zemlja
i ne znati sve što treba znati
ja čitati krleža, ujević i ostalo, ali ja
ne poznavati jezik dobro
na mom zidu šehovnica
crveno bijelo polja, hrvatska
gramatika i pravopis meni biti
kamen od temeljac
meni najdraža hrvatska riječ biti hrvatska
ali ja sebe češati po glavi na čuđenju:
vilica – da, viljuška – ne,
žlica – da, kašika – ne,
nož međutim – isto?
GOLA ŽENA
Tražim ženu, golu ženu
žena mora biti gola
– ne, to nije ta žena, nije svejedno
fotografije golih žena neće pomoći
ova žena koju tražim
izgleda poprilično golo
i kad nije naga izgleda vrlo razgolićeno
i kad nije gola, golotinja je prva stvar
na koju pomislite kad je vidite
Ne znam kako bih vam je najbolje opisala –
voli oštre predmete i rado
eksperimentira jezikom
dajte joj olovku i gledajte kako olovka
nestaje, kako se smanjuje
Tražim ženu koja ne mora biti gola
da bi pokazala sve i ženu koja
ne mora pokazati sve da bi bila gola
tražim ženu, golu ženu
tražim golu ženu za razgovor
MOJ MUŽ
Danju –
nepokolebljiv, otporan na sve
ništa u njemu nije podložno promjeni
samo nečujni rast kose
uvijek ga zatičem u istoj pozi –
za radnim stolom s različitim knjigama u ruci
ispred kompjutera
nešto čita – toliko znam
nepokretan
danju – on je hladan i postojan granit
Noću –
postaje netko drugi, sve ga nervira,
čak mu ni tišina ne da mira, sve mu smeta
smeta mu probijanje struje kroz šteker
smeta mu stari, pokvareni veker
smeta mu tiha škripa parketa
smeta mu daleko sudaranje planeta
(mliječni ga put davi
kao bijeli svileni šal)
čuje kako pauk plete svoju mrežu
čuje kako saturnovi prsteni stežu
čuje i najtiše zujanje muha
Danju – kao bez vida i sluha
noću – moj muž vidi i čuje sve
Asja Bakić
