Vladimir Arsenijević je rođen 1965. godine u Puli.
Umjetničku karijeru započeo u ranim osamdesetim, kao gitarista pank benda Urbana gerila, kao i njegove post pank transformacije – Berliner Strasse.
Prvi roman U potpalublju (početak tetralogije Cloaca Maxima) objavio je 1994. godine i s njim osvojio NIN-ovu nagradu, postavši najmlađi dobitnik u njenoj istoriji. U potpalublju je preveden na dvadesetak jezika, a istoimena pozorišna predstava, u režiji Nikite Milivojevića, nagrađena je Sterijinom nagradom. Slijedi drugi dio ciklasa, Anđela, koji je objavljen 1997. godine. Poslje rezidencijalnog boravka u Meksiku, Arsenijević objavljuje knjigu Meksiko – ratni dnevnik (2000). U Meksiku je bio član pank benda Los Arsmstings, i s njima je snimio album – Wanderlust. Ilustrovani roman Išmail (2004.), nastao je u saradnji s Aleksandrom Zografom. Roman Predator objavljen je 2008. godine, a zagrebačka Booksa proglasila ga je najboljom knjigom u regionu protekle decenije. U 2011. godini objavljuje ilustrovanu novelu Minut – put oko sveta za 60 sekundi, nastalu u saradnji s Valentinom Broštean. Roman Let objavljen je 2013., a zbirka priča Ovo nije veselo mesto 2014. godine. Trenutno dovršava roman Arkadija, treći dio spomenutog ciklusa Cloaca Maxima. Živi i radi u Beogradu.
Februar 2016
Vladimir Arsenijević: Kao pisac imam puno pravo da se bavim fenomenima a ne demografijama
Želimir Periš rođen je u Zadru 1975. godine gdje živi i radi. Diplomirani je inženjer računarstva. Objavio je zbirku priča ‘Mučenice’ i romane ‘Mima i kvadratura duga’ i ‘Mima i vaše kćeri’. Dobitnik je mnogih nagrada za priče, i prevođen je na slovenski, talijanski, ukrajinski, bugarski i engleski.
Vodi radionice kreativnog pisanja. Jedan je od osnivača i direktora KaLibar bestiVal književnog festivala. Sa Želimirom smo razgovarali o svemu, od računara do poezije.
astronaut: Vi ste po struci diplomirani inženjer računarstva. Kako inžinjer i književnik u Vama funkcionaraju u svakodnevnom životu?
Periš: Teško. Često je riječ o dvije posve suprotne osobnosti. Inženjer mora biti organiziran, dediciran, imati jasne ciljeve i put do njih. S druge strane, umjetnik može sjajno funkcionirati u kaosu iz kojeg crpi. Uglavnom ne pokušavam pomiriti između te dvije krajnosti, već balansirati između njih i iskoristiti ih – ubaciti kaosa u programiranje, a reda u pisanje. Istina je i da to gotovo nikad ne završi uspješno, tko se gura u previše stvari bude osrednji u svima njima.