Spot A.I.M radio je Enis Čišić sarajevski ilustrator, strip-crtač i motion grafički dizajner, uz pomoć Antonia Ilića i Midhata Kapetanovića. Autor pjesme Nedim Zlatar je kako sam kaže “konsultovao Enisa dok je crtao likove (da izgledaju neutralno, da ne aludiraju na određenu vojsku), kao i dok je radio na apolakiptičnom i rajskom ambijentu“, a inspiraciju su nalazili u crtežima alhemičarskih knjiga koji su uglavnom prestavljali opozicije: dobar – zao, pakao – raj, zemlja – svemir. I spot i pjesma su nastajali uporedo jedno s drugim, a sve je inspirisano bombardovanjem pijace u Palestini decembra 2008. godine što je Nedima podsjetilo na masakr na Markalama u Sarajevu. „Htio sam napisati pjesmu o bratoubistvu (jer smatram sve ljude jednakima), otud i stih na latinskom na kraju pjesme: Videns autem Deus quod multa malitia hominum – i vidje Bog koliko je čovječije zlo; što je citat iz Biblije“ kaže Nedim.
Januar 2016
NEGDJE Negdje prema sjeveru, 25.11.2015.
Šume su u novembru beskonačno kristalne
Tanuhne hipostilne dvorane
U kojima lebdi susnježica
Ispresjecana srebrnom paučinom dalekovoda
Umočenih u vlažnu prhkost humusa
Bunilo prozora čija svjetla proždiru mrak oko ceste
Stupovi stratusa umorili su se
Grozdovi kapljica ne daju im spavati
Lupkaju o pahuljaste linoleume oblaka
Ulični sat posvadio se s vremenom
Koje je iscurilo kroz kotačiće mehanizma
I brojčanik se zaledio na dva i petnaest
Šume su u novembru beskonačno kristalne
I Ivica i Marica sasvim sigurno neće naći
Put do kuće od kolača
Voda će isklokotati tišinu ptica
Koje su već davno trebale otići
A autobus u koji sam se učahurio
Bruji kao ogromno sušilo za kosu
Sporije od ptica, brže od lišća
Koje je zaboravilo otpasti na vrijeme
I sada u izbjegličkoj koloni
Halftones je ime beogradskog benda čija širina zvuka savršeno funkcioniše u simbiozi sa specifičnim vokalom Suzane Sumrah. Boje njihovog zvuka ujedinjuju new wave, dream pop, darkwave, post-punk i moćni vokal koji u pojedinim pjesmama podsjeća na Björk. Bend čine Suzana Sumrah, Vlatko Džogović, Vukašin Đelić (Wo0) i Nikola Gnjatović. Halftones do sada imaju dva objavljena albuma: ‘Halftones Is My Band’ i ‘Damned horses’. Astronaut se poslužio svojom sondom da ugosti Suzanu i sa njom popriča o njenim muzičkim počecima, Halftones, filmu, književnosti, kao i novom albumu ‘Damned horses’.
astronaut – Već duže vrijeme ste na sceni, pjevali ste u noise rock band CS-1, i experimental dream pop band No Undo. Kako su izgledali Vaši muzički počeci?
Suzana – Moj muzički početak… bio je impresivan. Mala drvena stolica – moj prvi stage. Četka za kosu – moj prvi mikrofon. Sa tatinih ploča su mi svirali i pevali Otis Redding, Aretha i Etta, Petula Clark, David Bowie, Rolling Stones, The Stooges, The Who, i ja sam pevala sa njima. Moji prvi nastupi bili su obasuti pažnjom i ljubavlju roditelja. Posle sam dodala i organe, pa je ugođaj bio još veći, mogla sam da počnem da sviram i pevam svoju muziku. Nikada nisam naučila note kako treba. Tata mi je crtao zečeve po dirkama, tako sam učila. Iz muzičke škole sam pobegla posle drugog časa i to je bila moja prva mala pobuna protiv sistema koji je pravio iste ljude, a nije voleo i razumeo različitost.
ARGENTINA, URUGVAJ, ČILE
MEĐIMURJE, 1917.
Bilo je proljetno jutro kad je Danica Mlinarec rođena u staroj obiteljskoj kući u Čehovcu, na granici jezika i svjetova, u vrijeme raspada Carstva. Požutjele fotografije, čuvane kao najveće blago, jer i bile su rijetkost u seljačkim kućama na sjeveru Međimurja, govore manje od obiteljske predaje o jedanaestero braće i sestara od kojih je devetero doživjelo mladost. Glava obitelji, omanji, ali uporan i snažan čovjek koji je psovao i pjevao na mađarskom, naređivao na njemačkom, a uvijek sanjao na hrvatskom, bio je moj pradjed.
O Danici porodica pamti vrlo malo. Ime je dobila po zvijezdi koju su te noći potpuno prekrili oblaci… Dok ju je majka rađala, otac je manje brinuo o još jednim ustima koje će trebati hraniti, a više o vremenu i hoće li sutra u zoru moći uzorati njivu. Pamte da je na svijet došla bez glasa, nije ni zaplakala pri rođenju, tako da je seoska babica pomislila da nešto s djetetom nije u redu. Mala Danica je tiho disala i krupnim očima promatrala svijet. Krštena je nekoliko dana kasnije te turbulentne 1917. i upisana u crkvene knjige kao Katarina, tada četvrto dijete u obitelji.