naslovna

Jasminka Pitić: O suncu

Podanici vjetra

Proteci vodo kroz svitanje
Dugo čamiš
u mulju staloženom
Čekajući milost kišu okupanu

Proteci vodo kroz svitanje
Začepljenim venama života daj
Nek boje tvoje promijene boju

Zapleši kolo djevojko
obojena bljedilom

Kolovođe nemaš
U kolo lahko ne primaju

Moraš biti podanik čovjeku

A ne vjetru

Moraš biti podanik Suncu fotografisanom

Fotografije blijede

Uhvati se za svoju ruku i zaigraj kolo
u svom suncu
jer podanici vjetra
igraju sami

živim

Živim

Pjevam o ljepoti
ljepotom

Svoju pjesmu branim
Nadama od beznađa
Bogatstvom od gladi strašne
Bojama od crnila
Od tame
i noći

Ostajem i kličem tišini
O tišini
U tišini

Mogu da se smijem
Da živim
da ne govorim
Da se u nju sva
zaklonim
U nebrizi da zaspim
Velikim zvijezdama
ime zaboravim
U tišini grada
Na izlazu i ulazu
Mlada
u žamor
da ne uđem

Slobodno da ruke pokazujem i
Ne saginjem glavu pred glavarima
Galerija da bude mi rijeka
drug učiteljica
njen šum Ljubavnik
lišće njeno Sjećanja

Isparavanje njeno da budem
Ja

sunce

Biće još sunca

Biće još zime
Mokrih nogu
praznih klupa
Na ulici Gladne djece
Studenata zaboravljenih
Želja

Iznenađenih ljubavnika
Darova drage
Biće još
Nježnosti ljubavi
Slatkih riječi
Gorkoga dana
Umornih ruku
Otežalih kapaka
Pokislih ulica

Zaboravljenoga rata

Pravih krivih staza

Biće još sunca

 

Jasminka Pitić

Share